Studija u Translational Psychiatry utvrdila je da osobe sa depresijom imaju smanjen volumen regije CA23DG u hipokampusu, na uzorku od preko 2.000 ispitanika starosti 50–90 godina. Povezanost je ostala i nakon kontrole za amiloid, tau i prisustvo gena APOE ε4. Antidepresivna terapija i duže trajanje depresije takođe su korelisali sa promenama u hipokampusu. Autori naglašavaju da su rezultati korelativni i pozivaju na longitudinalna istraživanja pre donošenja kliničkih zaključaka.
Depresija Povezana Sa Smanjenjem Ključne Regije Hipokampusa (CA23DG) — Studija Na Preko 2.000 Osoba

Nova studija objavljena u časopisu Translational Psychiatry otkriva da osobe sa depresijom pokazuju smanjen volumen u delu hipokampusa koji je važan za pamćenje — tzv. CA23DG, koji obuhvata podpolja CA2 i CA3 i dentatnu jezgru (dentate gyrus).
Istraživanje je zasnovano na MRI i PET snimcima više od 2.000 kognitivno neoštećenih odraslih osoba uzrasta 50–90 godina, od kojih je oko jedna trećina imala istoriju depresije. Nakon kontrole za starost, pol, BMI i fizičku aktivnost, CA23DG je bio statistički značajno manji kod ispitanika sa depresijom u odnosu na one bez depresije.
Važno je da je ova povezanost preživela i kada su u analizu uključeni poznati faktori rizika za Alchajmerovu bolest — nivoi amiloida i tau proteina u mozgu i prisustvo varijante gena APOE ε4 — što ukazuje da smanjenje CA23DG može predstavljati zaseban mehanizam nezavisan od tih bioloških obeležja.
U početnoj analizi druge podregije hipokampusa, poput CA1 i subikuluma, nije uočeno značajno smanjenje volumena. Međutim, kada je uzeta u obzir upotreba antidepresiva, korisnici lekova su pokazali smanjenje volumena i u CA23DG i u CA1. Autori napominju dve moguće interpretacije: ili antidepresivi imaju vezu sa promenama u strukturi hipokampusa, ili su pacijenti sa težom i dugotrajnijom depresijom (koji su verovatnije na terapiji) ti kojima se primetnije smanjenje dešava.
„Depresija je dugo povezana sa većim rizikom za Alchajmerovu bolest, ali još ne znamo u potpunosti biološku vezu između ta dva stanja,“ kaže Danielle Luu, prva autorka studije.
Istraživači su takođe utvrdili da duže trajanje depresije korelira sa jačom asocijacijom smanjenog CA23DG volumena, čak i kada su simptomi bili kontrolisani. To sugeriše da trajanje poremećaja, a ne samo trenutna težina simptoma, može doprineti promenama u hipokampusu.
Međutim, istraživanje je presečno i ne dokazuje uzročnost — pokazuje samo korelacije. Autori upozoravaju da rezultati ne bi trebali biti povod za prekid ili nagle promene u terapiji: potrebne su longitudinalne studije koje prate osobe pre i posle lečenja kako bi se razjasnile uzročno-posledične veze.
Praktična poruka: Nalazi su važni za razumevanje moguće povezanosti između depresije i promena u mozgu, ali ne treba donositi kliničke odluke na osnovu jedne presečne studije. Pacijenti treba da se konsultuju sa svojim lekarima pre bilo kakvih promena terapije.
Studija naglašava potrebu za daljim istraživanjima koja će uključiti praćenje tokom dužeg vremenskog perioda, detaljniju procenu vrste i trajanja psihijatrijske terapije i mehanizme na nivou ćelije i mreže neurona koji bi mogli objasniti zašto je upravo CA23DG pogođen.
Pomozite nam da budemo bolji.


































